Čuvari kraških polja – istraživanja Centra za životnu sredinu u srcu Dinarskog krša

Sve države svijeta imaju svoje ambasadore, ne samo osobe na toj formalnoj funkciji, već i one neformalne – prva asocijacija su pjevači, sportisti ili druge javne ličnosti. Međutim, priroda i njeni fenomeni su itekako značajni i prepoznatljivi – Veliki kanjon u Americi, Saharska pustinja, nevjerovatni vodopadi i prašume Južne Amerike, Alpi u Evropi ili fjordovi Norveške. Upitani o prirodnim bogatstvima naše države, većina će spomenuti planine, rijeke i prašume – Prenj, Una, Neretva, Perućica i dr. Međutim, postoji nešto što Bosnu i Hercegovinu izdvaja, a na globalnom nivou se prepoznaje kao naročita posebnost u moru sličnih prirodnih čuda – naša kraška polja.

Sam pojam „polje” u nauci je jedna od rijetkih riječi koja je sa našeg jezika prešla u engleski i u druge svjetske jezike, zahvaljujući legendarnom geografu Jovanu Cvijiću. Sam pomen karsta, izučavan bilo gdje na planeti, automatski se vezuje i za Bosnu i Hercegovinu, zahvaljujući dijelu Dinarskog krša koji prolazi kroz našu državu. Međutim, specifičnost ovih formacija ne staje samo na geomorfologiji i srodnim naukama – specifična geomorfološka i hidrološka podloga izrodila je i izuzetno šarenolik i jedinstven živi svijet, nerijetko sastavljen od endemskih, kao i za nauku još uvijek nepoznatih vrsta.

Upravo zbog te izuzetnosti, Centar za životnu sredinu trenutno provodi projekat „Čuvari kraških polja: zaštita „nestajućih” rijeka Hercegovine”, podržan od strane legendarne Nacionalne geografije (National Geographic). Primarni cilj ovog projekta je procjena biodiverziteta kraškog područja pogođenog planiranim hidroenergetskim projektom „Gornji horizonti”. Kroz saradnju sa lokalnim zajednicama i istraživačima, fokus je stavljen na dokumentovanje životinjskih grupa kao što su puževi, insekti, gmizavci, vodozemci i ribe – posebno onih koje bi potencijalno bile najviše pogođene promjenom vodnog režima.

Pored naučnih istraživanja, projekat ima i kulturno-antropološku dimenziju – dokumentuju se pejzaži, rijeke, divlje životinje i ljudi ovog područja. Fotografije i svjedočanstva lokalnog stanovništva čine svojevrsnu vremensku kapsulu – zapis o rijekama i poljima koji će nestati ukoliko se projekat „Gornji Horizonti” nastavi. Na taj način, priče i slike dobijaju ulogu svjedoka, dopunjujući naučne podatke i stvarajući temelj za obrazovanje i podizanje svijesti o vrijednosti hercegovačkog krša.

Kraška polja kao mozaik života

Bosanskohercegovačka kraška polja predstavljaju jedinstveni spoj hidroloških, geomorfoloških i bioloških procesa. Ona su prirodne amfiteatralne doline, povremeno ispunjene vodom, a povremeno pretvorene u plodne ravnice. Ono što ih čini posebno zanimljivim jeste njihova dinamičnost – voda u njima nije stalna, već oscilira, nestaje i ponovo se vraća kroz sistem ponora, izvora i podzemnih tokova.

Upravo ta povezanost površinskih i podzemnih voda stvorila je uslove za razvoj jedinstvenih ekosistema. Ispod površine, u mračnim pećinama i sifonima, žive vrste koje se ne nalaze nigdje drugo na svijetu. Iznad zemlje, polja su utočište brojnim pticama, vodozemcima i rijetkim insektima, ali i ljudskim zajednicama sa bogatim naslijeđem poljoprivrede, posebno stočarstva . Uprkos tome, o ovim sistemima se zna zapanjujuće malo – Bosna i Hercegovina i dalje spada među najmanje istražene zemlje Evrope kada je riječ o biodiverzitetu, naročito u podzemnim ekosistemima.

Nevesinjsko, Gatačko, Cerničko, Dabarsko i Fatničko polje – istraživački fokus projekta

Centar za životnu sredinu već niz godina istražuje krška polja istočne Hercegovine – Gatačko, Cerničko, Dabarsko i Fatničko polje. Ova polja su hidrološki i geografski povezana, a svako od njih ima svoj jedinstveni karakter.

Nevesinjsko polje zauzima posebno mjesto u mreži kraških polja istočne Hercegovine: riječ je o drugom po veličini polju u BiH i najvećem u istočnoj Hercegovini, hidrologijom direktno povezanom sa slivom Neretve. Kroz samo polje protiče rijeka Zalomka — ova moćna rijeka ponire na više mjesta, ali je najimpozantniji njen ponor u Biogradu koji spada među najveće u zemlji, sa procijenjenim kapacitetom gutanja od oko 110 m³/s. Vode koje poniru kroz sisteme Nevesinjskog polja kasnije se pojavljuju u izvorima koji hrane Bunu, Bunicu i Bregavu, koje zatim napajaju Neretvu. Ova kompleksna povezanost je monumentalno svjedočanstvo beskonačno fascinantnog krškog krajolika, kao i značaja Nevesinjskog polja i njegovog podzemlja.

Nevesinjsko polje predstavlja stanište gatačke gaovice (Telestes metohiensis), endemične vrste ribe, koja nastanjuje kraške potoke u nekoliko polja istočne Hercegovine (Gatačko, Cerničko, Nevesinjsko i potencijalno Lukovačko). CZZS je kroz istraživanja i izvještaje ukazivao na opadanje populacija ove vrste usljed zagađenja, izmještanja korita i promjena u režimu voda kakve sa sobom nose hidroenergetski projekti, uključujući sistem „Gornji horizonti”. Do sad prikupljeni podaci naglašavaju da je Nevesinjsko polje ne samo hidrološki, već i biološki područje od kritičnog značaja za biodiverzitet, čija zaštita ima direktan uticaj na očuvanje endemskih i indikatorskih vrsta. (1)

Gatačko polje, smješteno na visini od oko 900 metara (najdublja tačka na 840 m), jedno je od najvećih u Bosni i Hercegovini. Kroz njega protiče rijeka Mušnica, koja ponire i gubi se u kršu, da bi se ponovo pojavila u Cerničkom polju. Istraživanja Centra su i ovdje ukazala na prisustvo endemičnih vrsta poput gatačke gaovice (2). Ovo područje je već decenijama značajno izmjenjeno ljudskim aktivnostima – rudnikom lignita i termoelektranom Gacko, te preusmjeravanjem korita rijeke Mušnice u dužini od nekoliko kilometara.

Cerničko i Fatničko polje predstavljaju svojevrsne hidrološke „sestre” Gatačkog, jer su povezana kroz složeni sistem podzemnih tokova sa najpoznatijom poveznicom – Trebišnjicom, jednom od najdužih podzemnih rijeka evropskog kontinenta. U ovim poljima, voda se pojavljuje i nestaje u sezonskim ciklusima, a biološki svijet se prilagodio tom ritmu – od pećinskih puževa do riba koje preživljavaju u privremenim vodenim tijelima.

Fatničko polje, smješteno u jugoistočnom dijelu Hercegovine, jedno je od manje poznatih, ali izuzetno značajnih kraških polja Bosne i Hercegovine. Istraživanja Centra za životnu sredinu pokazala su da ovo polje predstavlja složeni hidrogeološki sistem u kojem se prepliću površinski i podzemni tokovi, s brojnim stalnim i privremenim izvorima koji formiraju jedinstven mozaik vodenih staništa. Upravo u tim vodenim ekosistemima zabilježeno je prisustvo endemične vrste ribe trebinjske gaovice (Delminichthys ghetaldii), čije je stanište ograničeno na mali broj lokaliteta unutar dinarskog krša. Pored površinskih voda, značajni nalazi zabilježeni su i u podzemnim sistemima – u Radovića pećini, koja se nalazi u okolini polja, evidentirano je prisustvo više od hiljadu jedinki šišmiša te najmanje sedamnaest troglobitskih vrsta, od kojih je sedam akvatičkih, a deset terestričnih. Ovi podaci potvrđuju izuzetno bogatstvo podzemne faune i naglašavaju važnost Fatničkog polja kao ključnog područja za očuvanje biološke raznovrsnosti krškog svijeta (3).

Dabarsko polje, zajedno sa susjednim Fatničkim, bilo je fokus Centrovih istraživanja tokom 2024. godine. Rezultati su pokazali izuzetno bogatstvo života: 231 takson vaskularnih biljaka, uključujući i endemične vrste Balkana; 43 vrste vilinih konjica – što predstavlja više od dvije trećine ukupnog broja zabilježenih u BiH. Od posebnog značaja su pronađene endemične ribe poput Telestes dabar i Delminichthys ghetaldii. Ti podaci jasno ukazuju da ova polja predstavljaju biološke dragulje i tzv. hotspot biodiverziteta na jugoistoku Evrope.

Centrova istraživanja Cerničkog polja su počela ove godine, tako da nam tek slijedi dijeljenje nalaza ali i otkrivanje svega što ovo relativno maleno polje ima da ponudi. Ono što posebno zabrinjava jeste činjenica da bi projekat „Gornji Horizonti”, kroz sistem tunela i preusmjeravanje podzemnih voda, mogao dovesti do potpunog isušivanja Cerničkog polja. Time bi se izgubio čitav spektar sezonskih vodenih staništa, zajedno sa vrstama koje su se kroz hiljade godina prilagodile takvom ritmu poplava i presušivanja.

Gornji Horizonti – projekat koji prijeti raznolikosti života

Uprkos toj izuzetnoj vrijednosti, cijelo ovo područje suočava se s velikom prijetnjom – hidroenergetskim projektom Gornji Horizonti. Riječ je o kompleksnom sistemu podzemnih kanala i akumulacija koji bi povezivao više hercegovačkih rijeka – Zalomku, Zavidolku, Opačicu, Vrijeku, Obod i Mušnicu, radi proizvodnje električne energije. U praksi, to bi značilo preusmjeravanje prirodnih vodotokova, potapanje nekih kraških polja i isušivanje drugih. Kompleksnost ovog projekta se ne može preuveličati, a sama ideja, kao i početak radova potiču još iz vremena Jugoslavije. Iako bi, u slučaju da bude uspješan, projekt mogao unaprijediti energetsku nezavisnost BiH kao i njen ekonomski status, rastući troškovi projekta, kašnjenje kao i značajne klimatske i promjene vodnog režima, mogli bi cijeli poduhvat pretvoriti u veliki gubitak na svim frontovima.

Što se tiče vrsta koje su ovisne o trenutnom stanju ekosistema, ovako značajna izmjena neće pogoditi samo rijeke na površini, već i čitav skriveni svijet ispod – mreže pećina, izvora i podzemnih rijeka koje čine srce kraškog ekosistema. Svaka intervencija u tom sistemu ima lančane posljedice: nestanak izvora, promjenu hemijskog sastava vode, ugrožavanje vrsta koje ne postoje nigdje drugo. U ekstremnim slučajevima, postoji mogućnost trajnog nestanka pojedinih rijeka i močvara koje su hiljadama godina oblikovale pejzaž Hercegovine. Primorski dio se već suočava sa posljedicama smanjenog kapaciteta rijeka, budući da morska voda prodire sve dalje uzvodno i na taj način dovodi do disrupcije staništa slatkovodnih životinja, ali i otežavanja života za sve poljoprivrednike u delti Neretve, ali i uzvodnije.

Priroda koja još uvijek otkriva svoje tajne

Istraživanja Centra već su rezultovala važnim otkrićima – od novih nalaza endemičnih riba i beskičmenjaka, do identifikacije rijetkih biljaka i vodenih insekata. Svaki novi izlazak na teren pokazuje koliko je priroda Bosne i Hercegovine još uvijek neistražena. U pećinama i potocima koje bi mnogi zaobišli a još više njih neće ni znati da postoje, često se kriju organizmi koji su opstajali izolovani hiljadama godina, razvijajući jedinstvene osobine i prilagođavajući se surovom, ali relativno ustaljenom ritmu krša.

Zato se može reći da svako istraživanje na ovim prostorima ima dvostruku vrijednost – naučnu i moralnu. Naučnu, jer doprinosi razumijevanju života na planeti te otvara mogućnost i za primjenu stečenog znanja za unapređenje života ljudi, i moralnu, jer nam pomaže da shvatimo koliko je taj život krhak a da lekcije o međuzavisnosti i krhkosti sačuvamo za buduće generacije, za koje se nadamo da će više cijeniti i bolje čuvati našu planetu.

Čuvari krša i života

Kraška polja i rijeke istočne Hercegovine nisu samo pejzaži iz geografskih udžbenika. Ona su živi sistemi koji povezuju prirodu i ljude, prošlost i sadašnjost, nauku, tradiciju i osjećaj pripadnosti prostoru. U njihovim vodama i podzemnim lavirintima čuva se biološko i kulturno nasljeđe koje zaslužuje da bude zaštićeno. Projekat „Čuvari kraških polja: zaštita ’nestajućih’ rijeka Hercegovine” ne predstavlja samo naučni poduhvat, već i poziv na odgovornost – da kao društvo shvatimo vrijednost onoga što imamo, prije nego što to nestane. Ako danas ne zaštitimo rijeke, izvore i pećine Hercegovine, sutra ćemo izgubiti ne samo vrste i ekosisteme, već i dio sebe – jer naše prirodno naslijeđe je dio našeg identiteta, a ujedno i naš najbolji ambasador, naš potpis u svijetu.