Piše: Igor Kalaba

Tranzicija je u Bosni i Hercegovini, ali i regiji nažalost postala negativan pojam, poput kakve prijetnje ili kletve koja se na ovim prostorima ukazuje još od sredine devedesetih. Ta riječ nas podsjeća na cijeli niz privatizacija koje su se odvijale u proteklih dvadeset i pet godina, a za sobom su ostavile privredu niza balkanskih država u rasulu. Osim što su rađene neplanski, i sa velikim brojem koruptivnih radnji i skrivenih interesa koji su uništili ne samo industriju već i radna mjesta i perspektivu radnika, razlog za averziju je i činjenica da smo već dugo vremena u cijelom spektru tranzicija, uključujući i ekonomsku. Zbog manjka planiranja i obavještenosti, većina građana ne zna u kojem smjeru se te tranzicije kreću, koliko će trajati, niti šta one naposljetku donose. I dok se razne interesne grupe bogate, građani slušaju isprazne parole, broje posljednje novce u novčaniku krajem mjeseca čekajući svoj red pred ambasadama Slovenije, Njemačke… Tako je, na klasični balkanski način, riječ koja je trebala da znači novi početak, rast i razvoj, u ovim krajevima postala sinonim za pljačku i rasulo.

Među brojnim tranzicijama koje nas iščekuju nalazi se i energetska. Trenutno, Bosna i Hercegovina je ovisna o uglju. Zavisno od vremenskih uslova, u Bosni i Hercegovini iz termoelektrana (TE) na ugalj se dobija do dvije trećine od ukupne električne energije, što dovodi do mnogih ekoloških i ekonomskih posljedica. Zašto onda političari i stručnjaci i dalje osuđuju našu zemlju na ovu ovisnost te se uporno drže projekata planiranih još 70ih godina prošlog vijeka? Svakako, drastična promjena tako kompleksnog sistema je komplikovana, ali da li je toliko teška kao što se mnogi pribojavaju? Kako bi ta transformacija mogla da izgleda? Pitanja ne nedostaje, ali prije nego dođemo do toga, još jednom ćemo ponoviti neke od glavnih razloga zbog kojih se era uglja bliži kraju.

Vijesnici kraja ere

Elektroenergetski sistem jedne zemlje je iznimno komplikovan i zbog toga je nemoguće sve detalje sumirati u jednom članku, stoga ćemo se držati najosnovnijeg. S druge strane, elektroenergetski sistem utiče na sve aspekte postojanja jedne države i svakodnevnih života njenih stanovnika, industrije, preko domaćinstava do bolnica i drugih ustanova – korisnika kojima je neophodno redovno i pouzdano snabdijevanje električnom energijom. Od proaizvodnje i pripreme hrane, komunikacije, liječenja, saobraćaja pa sve do studenata koji uče u kasne noćne sate, električna energija je preduslov za veliki dio naših svakodnevnih aktivnosti. Zbog tog značaja i duboke upletenosti u svakodnevni život, od suštinske važnosti je da su bile kakve promjene elektroenergetskog sistema kvalitetno i pravovremeno osmišljene i provedene. U tom pogledu, neophodno je predviđanje budućih trendova, koji bi trebali da diktiraju naš smjer, a ne tvrdoglavo praćenje zastarjelih pristupa, ili još gore – populističkih mjera i ličnih finansijskih interesa pojedinaca. Neki od glavnih trendova koji diktiraju skori kraj uglja u globalnom smislu jesu:

1) Klimatske promjene i zagađenje životne sredine

Klimatske promjene su danas uveliko poznat pojam i problem, čiju ozbiljnost/dimenzije premašuje samo hitnost reagovanja. Zbog ove hitnosti, svakim danom poslovanja “po starom” (business as usual) problem postaje još gori, emisije CO2 i drugih gasova staklene bašte rastu, a mehanizmi povratnog djelovanja[1] dodatno pogoršavaju situaciju. Energetski sektor je među glavnim krivcima za emisije gasova staklene baste i kao takav jedan od onih koji će se najviše i najprije morati adaptirati. Uz energetski, među glavnim krivcima su i sektor građevinarstva, saobraćaja i poljoprivrede.

Pored klimatskih promjena, u smislu direktnih posljedica za BiH, možda i značajnije je pitanje zagađenja, i to ne samo vazduha iz dimnjaka TE, već i iz rudnika, te deponija pepela i šljake, kao i zagađenje zemljišta i podzemnih i površinskih vodotokova. Ovo je posebno važno u kontekstu naše zemlje gdje je i ono malo što je bilo moguće učiniti da se zagađenje spriječi često izbjegnuto od strane nadležnih inspekcija i drugih organa kroz direktno kršenje zakona i pravilnika, što zbog pritisaka, što zbog neodgovornosti, nestručnosti i nemara. Nereagovanje nadležnih organa na grubo kršenje prava na zdravu životnu sredinu, na taj način stvara finansijsku dobit kompanijama, a na štetu stanovnika i privrede. U analizi “”Hronično zagađenje ugljem – Akcija EU na Zapadnom Balkanu će unaprediti zdravlje i ekonomije širom Evrope” (1) se navodi da emisije iz TE na Zapadnom Balkanu svake godine uzrokuju 3 000 preranih smrti, 8 000 slučajeva bronhitisa kod djece, te druge hronične bolesti. Ovo zauzvrat proizvodi finansijske troškove za zdravstvene sisteme i privrede tih država između 6,1 i 11,5 milijardi evra godišnje. Važno je takođe napomenuti da nove TE koje se reklamiraju kao „ekološke“, to jednostavno nisu. Nijedna TE nije u potpunosti čista, niti bez emisija CO2 (svi eksperimenti izvršeni do sad ukazuju da je nemoguće finansijski isplativo skladištiti CO2, a sigurnost je i dalje upitna). U isto vrijeme, TE u BiH uglavnom nemaju adekvatno zbrinut otpad (šljaku), i programi rekultivacije za šljačišta, jalovišta i rudnike su do sad kriminalno loše (ne)provođeni. Najinteresantniji primjer je Rudnik i TE Gacko, čije je rukovodstvo odlučilo  da se šljaka odlaže na prethodno rekultivisano zemljište (2).  Teško da se može pronaći egzaktniji primjer besmislenosti od ovog.

2) Međunarodne obaveze 

Bosna i Hercegovina je, barem deklarativno, odlučno na putu ka članstvu u Evropskoj uniji. EU do 2005 godine naplaćuje svaku tonu CO2 koju TE ispuste. BiH je već članica Energetske zajednice, koja trenutno istražuje modele za uspostavljanje sličnog tržišta CO2, tako da postoji mogućnost da ugalj taj namet zatekne i prije zvaničnog stupanja EU. Pored toga, trenutni signali iz Brisela su da će EU početi da naplaćuje porez na uvoz energije iz fosilnih goriva, da bi se stvorila ujednačenija situacija na tržištu, tako da BiH može zaboraviti na izvoz energije iz uglja u Hrvatsku i druge članice EU. Kada se ovi faktori uzmu u obzir, izvoz električne energije iz uglja po trenutnim tržišnim cijenama u EU nije isplativ. Centar za životnu sredinu i druge organizacije su u prošlim radovima analizirali studije opravdanosti za nove blokove TE u BiH i regiji i ni u jednoj potencijalni troškovi, uključujući emisije CO2 nisu adekvatno uzeti u obzir. Tako se u analizi (3) za sedmi blok TE Tuzla navodi niz pogrešnih pretpostavki u vezi sa razvojem tog projekta, dok se u analizi CZZSa (4) za Gacko 2 navodi da bi, ukoliko se uvrste realni podaci i prognoze, novi pogon proizvodio godišnji gubitak od minimalnih 2 396 419 KM (treba uzeti u obzir da je ovo najmanje bolna projekcija, a postoje itekako realne pretpostavke za lošije scenarije). 

3)  Neiskorišteni potencijali energetske efikasnosti i ekonomsko tehnološki zaokret

Finansijski aspekt proizvodnje električne energije iz uglja u regiji nikad nije bio realno prikazan. Ironično, protivnici obnovljivih izvora energije (OIE) često im spočitavaju državne subvencije, ali činjenica je da su daleko prije njih, iste te subvencije primala većina fosilnih goriva, zbog čega je njihova cijena vještački održavana niskom. U studiji (5) koju je prošle godine objavio Međunarodni institut za održivi razvoj (The International Institute for Sustainable Development, IISD), ugalj, nafta i plin su primali na globalnom nivou oko 372 milijarde američkih dolara godišnje, u poređenju sa 100 milijardi za OIE. U Bosni i Hercegovini imamo sličnu situaciju.

Osim što koštaju stanovništvo kroz zagađenje (što se, kad nenaplaćeno, takođe može predstaviti kao vid subvencije), termoelektrane na ugalj isisavaju novac kroz direktne i indirektne subvencije. Tako se u studiji (6) Sekretarijata Energetske zajednice navodi da bi cijena električne energije u BiH bez direktnih i skrivenih investicija morala biti viša za 31%. Naravno, niko razuman nije protiv pristupačnih cijena električne energije, ili novih radnih mjesta, ali problem nastaje kada se novcem poreskih obveznika održavaju nepotrebna radna mjesta i populističkim mjerama održava društveni mir. Taj novac bi morao biti iskorišten za stvaranje novih prilika za radnike kroz obuku i investicije u stvarni razvoj privrede. Ovako imamo TE gubitaše za koje je samo pitanje vremena kad će doživjeti svoj konačni krah, uz propadanje radnih mjesta i i gubljenje vremena, gdje će radnici završiti na ulici, bez novih vještina za ekonomsku utakmicu u kojoj se sada nalaze. Višedecenijsko postepeno propadanje državnih kompanija u BiH nije ništa novo (Željezara Zenica, Alumina Mostar, Krivaja Zavidovići, Agrokomerc,  itd), a ovo je itekako moguć scenario i za TE. 

U isto vrijeme, Bosna i Hercegovinu definišu niska energetska efikasnost (EE), posebno u domaćinstvima, te velika potrošnja električne energije u istim (za razliku od ekonomski razvijenijih zemalja gdje se više energije troši za potrebe industrije). Uštedama kroz EE i OIE ćemo smanjiti zagađenje ali i potrošnju, te omogućiti velike uštede građanima.. Ulaganjem u OIE i EE imamo priliku da riješimo više problema jednim potezom. Što nas dovodi do zadnje tačke:

4)  Ekonomsko-tehnološki zaokret

U isto vrijeme, dok je “jeftinog” uglja sve manje, i posljedica njegovog korištenja sve više, OIE su jeftiniji i dostupniji nego ikad. U analizi (7) Međunarodne agencije za OIE (International Renewable Energy Agency-IRENA) iz prošle godine se navodi da su cijene električne energije iz OIE u poređenju 2017. i 2018. godine postale niže za 26% za koncentrovanu solarnu energiju, te 13% za druge tipove solarne energije i vjetar. Pored toga, predviđanja para cijena ovih vidova obnovljive energije se konstantno adaptiraju, budući da su pojeftinjenja redovno veća nego što je to bilo predviđeno.

I dok traje energetska revolucija, prvi i ključni korak – ušteda kroz EE, i dalje predstavlja ogroman neiskorišten potencijal u BiH. Energija u BiH se krade, gubi i neefikasno koristi, a sprečavanje navedenog bi trebao biti prvi korak ako želimo ne samo da unaprijedimo elektroenergetski sistem, već i da ga učinimo što jeftinijim i dostupnijim građanima BiH, te stabilnim i kompetitivnim za privredu. Prema podacima USAID-a (8), u BiH se za energiju troši oko 20% bruto domaćeg proizvoda (taj broj u EU je oko 4,75%).  U obzir treba uzeti i to da su među najvećim potrošačima energije u regiji upravo domaćinstva (kuće i zgrade), koje troše oko 50% proizvedene energije. U analizi (9) Sekretarijata Energetske zajednice, za zgradarstvo se navodi da je mogućnost poboljšanja EE u sektoru domaćinstva između 10 i 35%, u javnom sektoru između 35-40%, te da je ukupni potencijal za uštede u zgradarstvu (javne zgrade i privatna domaćinstva) oko 805 miliona evra u uštedama energije do 2020. godine. Samim tim, osim riješavanja problema ovisnosti o uglju, EE, ako je unapređena kroz kvalitetne šeme podrške, će donijeti velike finansijske uštede i poboljšanje kvaliteta života za sve stanovnike regije. Ukupne potencijalne uštede navedene u ovoj analizi po sektorima: Transport:  10%; Domaćinstva: 10 – 35%; Javni sektor: 35–40%; Sektor usluga: 10–30%; Industrija i trgovina: 5–25%. 

Ekonomske okolnosti za poboljšanje EE i prelazak na OIE nikad nisu bile bolje. Zahvaljujući dijelom tehnološkom razvoju i tržišnoj dinamici, a dijelom globalnoj političkoj inicijativi usmjerenoj ka neophodnom smanjenju emisija CO2 – OIE nikad nisu bili dostupniji, jeftiniji, pouzdaniji i kvalitetniji. Ulaganje u EE rezultuje poboljšanjem situacije na svim frontovima: zaštiti životne sredine kroz smanjenje ukupne potrebne energije i samim tim zaštitom zdravlja građana, uštedi novca i opštem povećanju kvaliteta života krajnjih potrošača. Novac protraćen na ugalj bi morao što prije biti preusmjeren na šeme podsticaja za OIE i EE za građane.

Rješenje? Tranzicija, ali ovaj put pravedna

Jasno je šta nam je potrebno: promjena paradigme u kojoj ćemo imati novi energetski sistem koji će biti čist, održiv, pouzdan i pristupačan za potrošače. Međutim, nije bitan samo cilj, već i kako stižemo do njega. Tokom transformacije ne smijemo zaboraviti na one među nama na koje će ta promjena uticati više nego na ostale. To su na prvom mjestu rudari i radnici u TE, kao i opštine koje od tih postrojenja zavise. Zbog toga nam je potrebna pravedna energetska tranzicija. 

Pravedna tranzicija je širok i relativno nov pojam u kontekstu energije, tako da postoji mnogo nepoznanica koje će tek biti utvđene. Međutim, ono što je poznato i sigurno je da će nas, u slučaju da ipak ostanemo vjerni uglju, pogrešne odluke unazaditi u svakom smislu i protraćiti milijarde konvertibilnih maraka na zastarjele tehnologije, kao i decenije naših života na još jednu neuspješnu tranziciju. Dobra vijest je da alternativa nikad nije bila toliko obećavajuća i dostupna.  Na kraju krajeva, kameno doba nije završilo zbog nestanka kamenja.

 

 

NAPOMENA: Ovaj tekst je prvi od tri teksta čiji je cilj da širu javnost bolje upoznaju sa konceptom pravedne tranzicije. Tekstovi su dio kampanje „Stop Prljavoj Energiji, jer budućnost je obnovljiva“, koja ima za cilj da skrene pažnju građana, stručnjaka, nadležnih institucija i drugih društvenih aktera na zabrinjavajuće stanje životne sredine i neodrživost postojećih energetskih sistema u Bosni i Hercegovini.  Stavovi i zahtjevi proistekli iz kampanje, usmjereni prema nadležnim institucijama u BiH, jesu sljedeći:

  • očekujemo da institucije konačno počnu da poštuju preuzete međunarodne obaveze u oblasti energije i zaštite životne sredine,
  • tražimo da se u ekonomskim analizama novih energetskih proizvodnih kapaciteta predstavljaju stvarne cijene korištenih izvora energije (u koje je uključena i šteta nanesena zdravlju stanovnika i životnoj sredini) pri odlučivanju o novim projektima.
  • da prestanu sa planovima izgradnje novih TE već da se okrenu ka energetskoj efikasnosti i obnovljivim izvorima energije, vodeći se principima pravedne tranzicije

 

 

________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

(1) Hronično zagađenje ugljem-Akcija EU na Zapadnom Balkanu će unapediti zdravlje i ekonomije širom Evrope https://www.env-health.org/wp-content/uploads/2019/03/Chronic-Coal-Pollution-report_SRB.pdf

(2) https://czzs.org/zivot-na-obodu-rudnika/

(3) Kritička analiza projekta izgradnje bloka 7 u TE Tuzla http://www.ekotim.net/dokumenti/Kriticka_analiza_projekta_izgradnje_bloka7_TE_Tuzla.pdf

(4) Ekonomska analiza dokumenta “Studija ekonomske opravdanosti sa elementima zaštite životne sredine za izgradnju i korištenje “Termoelektrane Gacko II” snage 350 MW na području opštine Gacko” (Feasibility study) https://czzs.org/wp-content/uploads/2018/04/Ekonomska-Analiza_Gacko-final.pdf

(5)  Fossil Fuel to Clean Energy Subsidy Swaps:How to pay for an energy revolution https://www.iisd.org/sites/default/files/publications/fossil-fuel-clean-energy-subsidy-swap.pdf

(6) Miljević, Mumović, Kopač, Preliminary Report: Analysis of Direct and Selected Hidden Subsidies to Coal Electricity Production in the Energy Community Contracting Parties https://www.energy-community.org/dam/jcr:ae19ba53-5066-4705-a274-0be106486d73/Draft_Miljevic_Coal_subsidies_032019.pdf 

(7) Renewable Power Generation Costs in 2018 https://www.irena.org/publications/2019/May/Renewable-power-generation-costs-in-2018

(8) https://www.usaideia.ba/aktivnosti/energetska-efikasnost/energetska-efikasnost-u-bosni-i-hercegovini/

(9) ECS, Energy Community – Tapping on its Energy Efficiency Potential, 1.6.2015, str. 12. https://www.energy-community.org/dam/jcr:59521e27-ed33-44e5-9a4a-84ec0db441c7/EnC_EE_potential_2015.pdf

 

Trenutno u okviru programa "Arhus centar" nema aktuelnih projekata.

Trenutno u okviru programa "Naš prostor" nema aktuelnih projekata.

Centar za životnu sredinu, pored projekata koje realizuje u okviru definisanih programa, aktivno radi i na drugim temama iz oblasti životne sredine i umrežavanja sa drugim organizacijama na regionalnom i međunarodnom nivou. U sekciji "Ostali projekti" prezentujemo projekte koji tematikom nisu vezani za određeni program.

Aktuelni projekti Završeni projekti

Trenutno u okviru programa "Arhus centar" nema aktuelnih projekata.

Trenutno u okviru programa "Naš prostor" nema aktuelnih projekata.

Centar za životnu sredinu, pored projekata koje realizuje u okviru definisanih programa, aktivno radi i na drugim temama iz oblasti životne sredine i umrežavanja sa drugim organizacijama na regionalnom i međunarodnom nivou. U sekciji "Ostali projekti" prezentujemo projekte koji tematikom nisu vezani za određeni program.

Aktuelni projekti Završeni projekti

Lost your password?