Istovremeno dok vlade u Bosni i Hercegovini i Srbiji koje sprovode projekte razvoja novih termoelektrana ukazuju na Poljsku kao na inspiraciju za opredjeljenost za ovaj energent uprkos njegovoj neisplativosti, poljski proizvođač električne energije iz lignita, kompanija ZE PAK objavila je da zatvara sve svoje kapacitete na lignit u Poljskoj do 2030. godine.
ZE PAK-ov potez dolazi neposredno nakon objave poljske vlade da državnom pomoći planira da održi u životu propadajuću kompaniju PGG koja eksploatiše ugalj i to do 2049. godine, čime je implicitno pokazala da još uvek nije u potpunosti svjesna realnosti ekonomskog kraha ove industrije, tj. energenta.
“Odluka kompanije ZE PAK da napusti ugalj do 2030. godine zbog neisplativosti odražava realnost ove industrije u cijeloj Evropi,” kaže Kathrin Gutmann, direktorica kampanje za Evropu bez uglja (Europe Beyond Coal).
Među vladama koje su u poricanju ekonomske neisplativosti uglja u Evropi ističu se one u BiH i u Srbiji, koje kineskim kreditima čiji povrat garantuje država, finansiraju izgradnju novih termoelektrana na ugalj[1].
“Naša Elektroprivreda treba da slijedi primjer ZE PAK-a, napusti planove za izgradnju novih termoelektrana i krene u odlučnu i pravednu tranziciju energetskog sektora. Naše vlasti trebaju prekinuti praksu prenošenja ekonomskih, ekoloških i zdravstvenih troškova uglja na građane. Umjesto kratkoročnog fokusa na to ko će dobiti tendere za poslove izgradnje projekata kao što je Tuzla 7, treba da razgovaramo o tome ko će vraćati kredit kada se ispostavi njegova ekonomska neisplativost. Pametan novac se ulaže u energetsku efikasnost i obnovljive izvore – ne u ugalj”, istakao je Denis Žiško iz tuzlanskog Centra za ekologiju i energiju.
U Srbiji, kineski krediti mame vladu da insistira, ne samo na novoj termoelektrani Kostolac B3 koja je već u izgradnji, već i u reviziju prostornih planova beogradske opštine Lazarevac, tako da ista udomi dodatnih “do 400MW” kapaciteta nove termoelektrane “Kolubara B”.
Zvezdan Kalmar iz Centra za ekologiju i održivi razvoj (CEKOR) podvlači da “izostanak transparentnosti, javnog tendera i druge neregularnosti najviše govore o tome koliko je neophodno ulubiti propise i ekonomski zdrav razum da bi se ugalj i dalje održavao u životu novcem poreskih obveznika u Srbiji.
“Vlada Srbije prkosi Pariškom sporazumu kao i sopstvenim ambicijama za članstvo u Evropskoj uniji tako što nastavlja da se kladi na besplatne emisije ugljika i to na kontinentu koji se već oprjedelio za klimatsku neutralnost do 2050. Ovu opkladu će izgubiti, ali gubitak neće platiti političari već mi, potrošači energije, zbog čega je moramo spriječiti sad”, kazao je Kalmar.
Region Zapadnog Balkana je dom nekim od najstarijih termoelektrana u Evropi koje su ujedno i najveći zagađivači životne sredine.[2]. Postavlja se pitanje do kada će vlade ovog dijela svijeta ulagati u prošlost ignorisati potrebu prelaska na obnovljive izvore energije.
[1] Chinese-built coal projects in Europe https://bankwatch.org/publication/chinese-built-coal-projects-in-europe
[2] Comply or Close, Report by CEE Bankwatch Network https://bankwatch.org/publication/complyorclose2020