Gacko: Planira se novi blok termoelektrane
U regiji u kojoj ugalj i dalje dominira u energetskom miksu, najava crnogorskog premijera Duška Markovića da se planirano proširenje termoelektrane u Pljevljima zaustavlja te da se Crna Gora opredjeljuje na ulaganje u obnovljive izvore energije, značajan je korak. Crna Gora, kao i većina zemalja regije koje teže Evropskoj Uniji, veliki dio svoje energije dobija iz uglja, i to oko 40% iz lignita; u regiji su brojke i veće.
Dan prije globalnog klimatskog štrajka, 19. septembra, srbijansko ministarstvo energetike objavilo je pokretanje vjetroelektrane Kovačica, snage 104,5 MW, izraelskog Enlight Renewable Energy, najveće vjetroelektrane otvorene do danas u zemlji.
Dan nakon UN-ovog samita o klimatskoj akciji, 24. septembra, grčka i mađarska vlada su najavile da će obustaviti svu proizvodnju električne energije na ugalj do 2028. odnosno 2030. godine, utirući put pravednoj tranziciji na obnovljive izvore energije.
Do sada je u grčkom i mađarskom energetskom miksu ugalj bio najdominantniji energent, a već neko vrijeme se vode rasprave o dekarbonizaciji. Izazov za Grčku i Mađarsku sada jeste provoditi jasan plan pravedne tranzicije s uglja na obnovljive izvore energije uključujući radnike i zajednice koje ne treba da zaostaju u ovom procesu.
Ovo su dobrodošle vijesti u regiji u kojoj su postavljena ozbiljna pitanja, ne samo zbog uticaja termoelektrana na životnu sredinu u dijelu Evrope u kojem je zagađenje vazduha već veliko, već i zbog njihove ekonomske održivosti. Daljnja pitanja odnose se na to hoće li kandidati za pristupanje EU iz regije moći ispuniti ciljeve smanjenja emisija za članove bloka.
Čini se da je upravo pitanje ekonomske održivosti stopiralo širenje elektrana u Pljevljima, što je ranije bilo među glavnim prioritetima crnogorske vlade. Podgorica je otkazala ugovor sa Škodom Prag o izgradnji novog bloka krajem 2017. godine, jer češka kompanija nije uspjela pronaći investitora nakon što se povukla državna Češka izvozna banka 2016. godine. Kontroverzni projekat takođe je potaknuo izlazak talijanske komunalne kompanije ASA kao jednog od dva glavna dioničara crnogorske elektroprivredne kompanije EPCG, uz crnogorsku vladu. A2A je također imao ozbiljne zabrinutosti zbog održivosti projekta i odlučio je napustiti EPCG prije nego što je započeo rad.
Od tada vlada u Podgorici traži alternativni izvor ulaganja, poput potencijalnog iskorištavanja kineskog finansiranja, prije nego što na kraju ukine postrojenja.
“Odustali smo od valorizacije velikog ležišta uglja na području Pljevalja za izgradnju druge termoelektrane, iako je ovo velika investicija i donosi veliki broj radnih mjesta”, rekao je Marković.
Dodao je da je vlada umjesto toga odlučila ulagati u održivi razvoj i zaštitu životne sredine i troši 50 miliona eura na unapređenje područja koja uzrokuju zagađenje. EPCG je već najavila planove za ekološku nadogradnju postojeće elektrane Pljevlja, za koju je rekla da će produžiti život Pljevlja za 20 godina i uskladiti je sa ekološkim zahtjevima EU. Crna Gora se nada da će postati član EU 2025. godine.
Zapadni Balkan najveći zagađivač
Na Zapadnom Balkanu, ugalj čini gotovo svu proizvedenu električnu energiju. Na Kosovu je to čak 100 %, oko 70% ukupno u Srbiji i preko polovine u Bosni i Hercegovini i sjevernoj Makedoniji. Albanija je jedini izuzetak, jer proizvodi gotovo svu svoju električnu energiju iz hidroelektrana.
Oslanjanje na ugalj uz zastarjelost termoelektrana ima posljedice daleko izvan regije, što pokazuje i studija Alijanse za zdravlje i okoliš (HEAL) koja je otkrila 16 zastarjelih elektrana na ugalj u šest država zapadnog Balkana sa javnim zdravstvenim i ekonomskim uticajem na cijeli kontinent, a građani Evropske unije snose većinu zdravstvenih učinaka i troškova.
U izvještaju se navodi da se osam od deset najvećih zagađivača u pogledu emisije sumpornog dioksida (SO2) u Evropi nalazi na Zapadnom Balkanu, a najgori zagađivač je srbijanski Kostolac B sa 128.000 tona SO2 u 2016., potom slijedi termoelektrana Ugljevik, sa 127.524 tona SO2. Pored svega navedenog, u zemljama regije i dalje postoje planovi za izgradnju novih termoelektrana, kao što su su novi blokovi u Tuzli i Gacku, projekata koji će zasigurno dosta otežati put prema Evropskoj Uniji.
Projektom je predviđena izgradnja sistema za odsumporavanje, denitrifikacije, poboljšanje rada elektro filtra i izgradnja sistema za prečišćavanje otpadnih voda. Uložit će i 20 milijuna eura u ekološku obnovu maljevačkog pepela i šljake.
Među kritičarima širenja Pljevalja bio je i šef Sekretarijata Energetske zajednice Janez Kopač, koji je projekat nazvao neisplativim i nepotrebnim u intervjuu za crnogorski RTVG iz 2018. godine.
Evropska mreža Bankwatch već je nekoliko puta upozoravala da je drugi blok u Pljevlju bio među deset projekata elektrana na ugalj na cijelom zapadnom Balkanu koji se suočavaju s ozbiljnim finansijskim problemima, jer nisu pravilno uzeli u obzir troškove ugljika.
Zvuči poznato? Isti je slučaj sa planiranim blokovima „Gacko II“ te nedavno obustavljenim projektom „Ugljevik 3“ u Bosni i Hercegovini.
„Iako je trebalo puno vremena, Crna Gora je prva vlada zapadnog Balkana koja je ukinula novu planiranu fabriku prljave energije i zaslužila je priznanje za to. Crna Gora bi trebala biti primjer svojim susjedima u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Kosovu, koji i dalje insistiraju na planovima za ugalj koji nisu ni ekološki ni ekonomski opravdani “, istakla je Pippa Gallop iz Bankwatch-a.
(Tekst preuzet i preveden sa portala: IntelliNews)