Nedavno završeni pregovori o klimatskim promjenama ((UNFCCC COP24) u kojima su učestvovali svjetski lideri, predstavnici civilnog društva i stručne javnosti, ponovo nisu ispunili očekivanja.
Naime, 24.-ti pregovori po redu, održani su od 3. do 14. decembra u Katovicama u Poljskoj. Završeni su usvajanjem pravila za detaljniju primjenu Pariškog sporazuma, tzv. Paris rulebook.
„Pariški pravilnik predložen je i lobiran od strane bogatih zemalja sjevera i njegov sadržaj je prevenstveno njima i koristan. Ovaj put se od konferencije očekivalo da će se donijeti i usaglasiti ključne zaključke i poduzeti konkretne korake u vezi sa podizanjem ambicija za smanjenje štetnih gasova svih zemalja, ali to se nije desilo“, ističe Duška Kudra, koordinatorica programa Energija i klimatske promjene u Centru za životnu sredinu, koja je prisustvovala konferenciji. Ona dodaje da se od početka znalo da će konferencija biti teška, posebno jer se održava u srcu Poljske, u gradu koji je poznat po industriji uglja.
“Osjetan je bio uticaj velikih kompanija kojima je u interesu nastavak eksploatacije uglja, poput Shella, Exxon i BP. Oni otvoreno promovišu mit da postoji mogućnost sprečavanja klimatske katastrofe bez uklanjanja fosilne industrije’’, kaže Duška.
Prema glavnim zaključcima iz posljednjeg izvještaja Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC izvještaja ), hitno je potrebna sistemska promjena društva illi ćemo se suočiti sa katastrofalnim posljedicama klimatskih promjena do 2030. godine. Iako je ovogodišnja konferencija i počela predstavljanjem IPCC zaključaka, njima se nije dalo dovoljno značaja.
U odnosu na prethodne godine, na ovogodišnjoj konferenciji je civilni sektor bio prisutan u manjoj mjeri, kako je to ranije i najavljeno. Ipak, veliki broj organizacija i aktivista došlo je u Katovice kako bi podržali veliki marš koji je održan 8. decembra čime je poslana jasna poruka da budućnost fosilnih goriva mora da se okonča! Međutim, nisu svi koji su željeli prisustvovati maršu uspijeli ući u Poljsku, jer su neki zadržani na granici i vraćeni u matične zemlje bez puno objašnjenja. Ovo je samo još jedan u nizu pokazatelja kojima se želi ograničiti učešće civilnog sektora na pregovorima klimatskim promjenama i kako bi se dogovori dešavali iza zatvorenih vrata.
Bosna i Hercegovina je jedna od 194 zemalja širom svijeta koje su ratifikovale Pariški sporazum i obavezale se da će svojim snagama i kapacitetima raditi na smanjenju emisija CO2. Od kako je ratifikovan sporazum, vlada očigledno ništa ne radi na pitanju smanjenja istih. Planiraju se nova ulaganja u izgradnju termoelektrana, a po svemu sudeći, ne jenjavaju ni dalji pregovori oko eksploatacije nafte.
,, Ono što mi kao pojedinačne organizacije treba da radimo jeste da vršimo pritisak na naše vlade. Svaka država pojedinačno mora da ispuni ciljeve smanjenje emisija onako kako je definisano u svim nacionalnim planovima. Sada više nego ikad osjeti se hitnoća i potreba da se problemu klimatskih promjena priđe iz više uglova. Problem klimatske pravde ne tiče se samo promjene načina dobijanja i proizvodnje energije, već je to potreba da dođe do korijenite promjene sistema, svijeta oslobođenog od represije i nejednakosti“, objašnjava Duška Kudra.
Naredni sastanak o klimatskim promjenama bi trebao da se održi u Čileu, zbog povlačenja Brazila iz kandidature. Brazil ima svoje saveznike u razvijenim zemljama svijeta i sa novim predsjednikom, desničarom Žairom Bolsonaroa pokušava pratiti ideje američkog predsjednika Donalda Trampa koji negira problematiku klimatskih promjena. Ovakva Bolsonareova politika dovela je do povlačenja Brazila.
Neophodno je shvatiti da hitnost klimatske krize zahtijeva koordinisanu globalnu akciju i međunarodnu saradnju na dosad neviđenoj razini. Ni jedna zemlja ne može samostalno bez drugih riješiti klimatske probleme, čak i ako brzo svede vlastite emisije na nulu. Zemlje moraju djelovati zajedno kako bi zaštitile globalnu klimu. UNFCCC i sastanci COP-a jedan su od rijetkih prostora u kojima vlade ovo međunarodno povjerenje, suradnju i podršku mogu i trebaju graditi.
Iako i dalje postoji jaka opstrukcija od strane Globalnog Sjevera (Angloаmerika, Evropa, Jаpаn, Austrаlija i Novi Zelаnd) za preduzimanje bilo kakvih hitnih akcija za riješenje ovog pitanja, ono što istovremeno raste nevjerovatnom brzinom jesu ujedinjeni i organizovani pokreti za klimatsku pravdu. Dok su klimatski pregovorili trajali, organizovano je nekoliko desetina decentralizovanih akcija i protesta širom svijeta. Praćenje klimatskih pregovora jeste zamorno i jedan je proces koji traje dosta dugo. Ali ovi sastanci su jedan od rijetkih prostora u kojima vlade svih država svijeta imaju mogućnost da grade međusobno povjerenje, saradnju i podršku.
I na kraju, pogledajte i poslušajte govor jedne djevojčice koji je na završetku konferencije zasijenio sve političare: