
Pozivu organizatora marša odazvali su se brojni aktivisti, grupe i pojedinci iz Južne Amerike i Evrope, uključujući i predstavnika Centra za životnu sredinu
Kada je riječ o borbi za zdravu životnu sredinu i protiv štetnih projekata, Bosna i Hercegovina nije usamljena. Iste ili slične borbe se vode širom Evrope i svijeta. Lokalne zajednice ustaju i ujedinjuju se protiv investitora čiji projekti ugrožavaju njihovu životnu sredinu. Nažalost, nije rijetkost da se u havarijama uzrokovanim štetnim projektima gube ljudski životi, a odgovorni ne trpe posljedice. U Južnoj Americi, ovakvi primjeri nisu rijetkost.
Jedan takav slučaj o kojem su izvještavali svi svjetski mediji desio se u Brazilu prošle godine, kada je nakon pucanja brane u gradiću Brumadinjo smještenom u jugoistočnoj regiji Minas Žerais, život izgubilo 272 osobe, a za 11 se još traga. Brana se urušila 25. januara 2019. godine i pokrenula tone blata odnosno otpadnog mulja koji se izlio iz rudnika željezne rude u vlasništvu multinacionalne kompanije Vale.
Tone mulja su se obrušile na to područje, prekrile puteve i naselja. Državni zvaničnici su tada rekli medijima da sve upućuje na to da je do pucanja brane došlo uslijed procesa likvifikacije u kojem se kruti materijal pretvara u tekući. Multinacionalna kompanija Vale, koja je jedan od najvećih svjetskih eksploatatora željeza i vlasnik rudnika u Brumadinju tvrdi da je brana bila pod stalnom kontrolom i da nijedan instrument nije upozorio na probleme.

Nakon pucanja brane, tone mulja su se obrušile na puteve i naselja
Odgovorni i za nesreću u MarianiPrije tri godine kompanija Vale je takođe dospjela u udarne vijesti zbog slične nesreće. U jednom rudniku željeza u mjestu Mariana, koje se nalazi u istoj regiji kao i Brumadinjo, pukla je potporna brana u njihovom vlasništvu. Život je tada izgubilo 19 ljudi, a rijeka Rio Doce je kontaminirana u dužini od 650 kilometara.
Čak godinu dana nakon nesreće, Vale izbjegava da snosi odgovornost. S obzirom da je ova kompanija u većinskom vlasništvu brazilske države, problem je još kompleksniji.
Povodom obilježavanja godinu dana od ove tragedije, i sa ciljem ukazivanja na činjenicu da odgovorni ne snose posljedice, u januaru ove godine organizovan je petodevni marš u kojem su stotine ljudi iz Brazila i cijelog svijeta u pomen žrtvama marširali od Belo Horizonte-a ka Brumadinju.
Organizatori ovog marša, brazilska organizacija Movement of People Affected by Dams (MAB)/Pokret ljudi pogođenih branama pozvali su partnerske organizacije koje se bave zaštitom životne sredine i ljudskim pravima iz cijelog svijeta da im se pridruže i ovim maršom zajedno s njima dignu glas protiv nepravde koja se desila u Brazilu. Njihovom pozivu odazvali su se brojni aktivisti, grupe i pojedinci iz Južne Amerike i Evrope, uključujući i predstavnika Centra za životnu sredinu.

Stotine ljudi iz Brazila i cijelog svijeta u pomen žrtvama marširali od Belo Horizonte-a ka Brumadinju
Marš kroz centre tragedije
Tokom petodnevnog marša, učesnici su posjetili one zajednice koje su pretrpjele najveće štete, a koje se nalaze u priobalju rijeke Paraopebe u koju se mulj izlio nakon pucanja brane u Brumadinhu. Međusobno su razmijenili i iskustva o borbi za prirodu i ljude i poslali zajedničku poruku da ovakvi zločini nad prirodom i čovjekom ne mogu proći nekažnjeno.

Prezentacija rada CZZS i Koalicije za zaštitu rijeka
Miloš Orlić je tom prilikom učesnicima predstavio rad Centra za životnu sredinu i Koalicije za rijeke BiH čiji je koordinator.
“Stanovnici ovih lokalnih zajednica proživljavaju horor, njihova sela podsjećaju na zajednice iz post-apokaliptičnog perioda. Sramotno je da kompanija Vale godinu dana od ovog stravičnog zločina, nije odgovarala, niti je snosila bilo kakve posljedice. Proveo sam pet dana na maršu sa mladim ljudima koji sve što rade rade iz srca i ono što me naročito impresioniralo je njihova snaga i bezgranična empatija“, istakao je Orlić.
Tokom pet dana marširanja, učesnici su posjetili i malu lokalnu zajednicu Korego do Feižao, koja se prva našla na udaru nakon pucanja brane u Brumadinju. Ova zajednica pretrpila je velike gubitke, uključujući ljudske žrtve, ali oni koji su preživjeli ne žele da odu, iako trpe ucjene.
“Nakon zločina, Vale radi na tome da potpuno ukloni zajednicu Feižaa. Ne žele nas ovdje, jer onda nema ko da podsjeća na ovu katastrofu. Zatvaraju nam prodavnice, plaćaju ljude da napuste svoje domove. Ako nam zatvore školu, izgubili smo zajednicu. Ako ne budemo ujedinjeni, Vale će nas sve pojedinačno kupiti i zauvijek skloniti odavde”, ispričao je Adilson Lopes Silva, mještanin Korego do Feižao-a koji je takođe učestvovao u maršu.
Sami možemo mnogo, ali zajedno možemo sve
“A Vale destroi, o povo constroi!” slogan je koji je pratio ovu cjelokupnu borbu naroda protiv kompanije Vale, a u prevodu znači “Vale uništava, a narod gradi”.
Iz MAB-a su jasno poručili da lokalne zajednice nisu same i da ne namjeravaju stati sve dok se slučaj ne razriješi i dok Vale ne bude odgovarala za svoje zločine nad ljudima, rijekama i prirodi.

Učesnici poslali zajedničku poruku da zločini nad prirodom i čovjekom ne mogu proći nekažnjeno
U prilog ovoj izjavi govori i “Kuća solidarnosti”, koju MAB gradi za jednu porodicu koja je dom izgubila nakon pucanja brane u Mariani 2015. godine. Prikupljeni novac za izgradnju ove kuće je, kako i njen naziv kaže, plod solidarnosti naroda sa onima kojima je pomoć potrebna. Iz MAB-a tvrde kako je ovo primjer kompanijama, na koji način treba da odgovaraju za svoja postupke.
Organizatori marša su zajedno sa saborcima iz Južnoameričkog pokreta protiv represije – MAR (Movement against atrocities & repression), evropskih pokreta i ljudi iz priobalja rijeke Paraopebe, pozvali na kraju marša zvaničnike da obezbijede neutralnu tehničku službu koja će pomoći razorenim lokalnim zajednicama u procesu obnove. Opomenuli su ih da ne smiju zaustaviti potragu za 11 nestalih osoba, kao i da Vale mora nastaviti da isplaćuje odštetu porodicama poginulih.
“Toliko je hrabrosti, želje i zajedništva bilo prisutno na svakom koraku da, koliko god se činilo da borba protiv golijata kapitalizma nema smisla i da je unaprijed izgubljena, tamo niko ni ne pomišlja da odustane. To je osnovna poruka koju sam donio iz Brazila – sami možemo mnogo, ali zajedno možemo sve”, zaključuje Miloš Orlić.