Otvoreno pismo bosanskohercegovačkim medijima
(vlasnici/ce, urednici/ce i novinari/ke medijskih servisa u BiH)


Poštovani medijski radnici i radnice,

Kao ekološki aktivisti i aktivistkinje koji godinama hrabro i časno brane prirodu i interese naroda ove
zemlje, obraćamo vam se ispred nekoliko mreža ekoloških udruženja, u trenutku koji bi mogao biti
presudan za budućnost naših prirodnih vrijednosti i cijelog našeg društva. Vjerujemo da sada svi
moramo biti na istoj strani – na strani prirode i ljudi Bosne i Hercegovine.


Neki domaći mediji su se međutim već svrstali uz strane korporacije koje od naše zemlje prave
rudarsku koloniju radi energetske tranzicije bogatijeg dijela svijeta, odvlačeći sav profit a nama
ostavljajući pustoš – uništene šume, zagađeno tlo, mrtve rijeke i, na kraju, bolesne ljude. Koncesione
naknade, mahom mizerne, i šaka privremenih nisko plaćenih poslova, što je naveliko reklamirano u
medijima kao prosperitet, neće nadoknaditi ni djelić trajne štete koju će priroda i ljudi tih zajednica
trpjeti zbog eksploatacije ruda.

Nismo u zabludi u pogledu uloge stranih političkih aktera u ovim projektima. Kada smo od ambasadora
Velike Britanije, Norveške i Sjedinjenih Američkih Država tražili da umjesto srdačnih posjeta rudarskim
kompanijama i promovisanja tzv. zelenog rudarstva obiđu ugrožene zajednice u Kaknju i Varešu, te na
Ozrenu, mjesecima smo bili izloženi lobiranju, pa i indirektnim i direktnim pritiscima. Ne iznenađuje
nas sprega korporativnih i političkih interesa kojom se izrabljuju narodi i zemlje širom svijeta.
Nema iznenađenja ni u pogledu stava domaćih vlasti. Korumpirane vlasti i ovu zemlju i njene ljude
odavno rasprodaju kao izvor jeftinih resursa (drveta, zemljišta za vjetro i solarne elektrane, ruda i rijeka
za hidroelektrane) i jeftine radne snage.

Na borbu protiv svega navedenog smo navikli i ne zabrinjava nas što se moramo nastaviti boriti, sad i
protiv zelenih kolonijalista i njihovih domaćih političkih sluga. Ali nas zabrinjava to što protiv nas rade
i ovdašnji mediji koji bi, izvještavajući nepristrasno i istražujući odgovorno i pošteno, mogli i morali biti
ključ mobilizacije otpora protiv sudbine sirovinske baze koju su nam namijenile strane korporacije i
korumpirani političari.

Mnogi mediji su prepuni otvoreno ili prikriveno reklamnih sadržaja za rudarske korporacije. Bez i traga
novinarskog istraživanja i provjeravanja tačnosti serviranih informacija, nekritički se piše o obećanim
stotinama radnih mjesta, milionima od koncesionih naknada za lokalne zajednice, milionima tona
iskopanih minerala i milijardama maraka dobiti. Ne spominju se upozorenja svjetskih naučnih krugova
o posljedicama ovih projekata po zdravlje ljudi i prirode, kao ni tragična iskustva drugih, već žrtvovanih
krajeva naše planete. Ne preispituje se društvena korist, šteta koja će nastati po naš okoliš, a posebno
vode, kao ni privatizacija prirodnih dobara i svođenje cijelih generacija na nekvalifikovanu jeftinu
radnu snagu. Posebno je zabrinjavajući odnos javnih servisa prema ovoj problematici, jer njega plaćaju
građani, i njegova uloga je da služi građanima, a ne vlasti i investitorima.

Jednako zabrinjavaju u medijima prisutni hvalospjevi navodnoj otvorenosti poslovanja ovih kompanija
te njihovoj podršci lokalnim zajednicama, kao i slabo ili nikako potkrijepljene tvrdnje o podršci javnosti
ovim projektima. Javnost zapravo uopšte nema dovoljno informacija o projektima rudarskih
istraživanja i rudarenja, osim onih koje plasiraju same kompanije.Domaća javnost iz medija ne saznaje dovoljno informacija o rizicima i opasnostima rudarenja litijuma i drugih tranzicijskih metala i minerala. Renesansa rudarstva i zeleno rudarenje nisu realizovani nigdje u svijetu i upitno je da li su uopšte tehnički izvodivi. Sve se glasnije govori o tome da trenutni pristup zelenoj tranziciji svjesno žrtvuje određene dijelove svijeta, naročito nekadašnje kolonije i zemlje u razvoju, neometanom rastu privreda bogatijih zemalja. Ovdje se radi o prljavoj ekstrakciji i preradi
toksičnih materija. Ne znači ništa ni nama ni planeti što će novi rudnici imati svoje solarne panele,
cirkulaciju vode, što navodno smanjuju emisije stakleničkih gasova – u pitanju je školski primjer zelene
šminke kojom se maskira štetnost njihovog rudarenja po prirodu i naše zdravlje.


No, možda je najviše poražavajuće to što pojedini mediji ignorišu ili marginalizuju strepnje i upite
direktno ugroženih lokalnih zajednica i samouprava. Kao da nema mjesta za ljude u medijskoj sferi
koju oblikuju plaćeni oglasi kompanija. Treba li da zaključimo da su ovi medijski portali unajmljeni za
interese dioničara međunarodnih rudarskih kompanija koje se u proteklom periodu ističu kao
društveno i okolišno odgovorne, iako stanje na terenu pokazuje suprotno?


Ne sumnjamo da je diktat tržišta poharao medijsku kao i mnoge druge sfere našeg društva. Svjesni
smo da su i mediji ucijenjeni uticajima kapitala i oglašivača. Ali može li se negdje ipak povući crta
između marketinškog sadržaja i novinarstva? Mnogi naši mediji opstajali su i radili i prije dolaska
rudarskih korporacija. Nisu to jedini klijenti niti su bitniji od čitalaca koji, na koncu, odlučuju o sudbini
medija. A u ovom slučaju su potpuno zanemarene upravo potrebe čitalaštva za provjerenim i
podrobnim informacijama.


Da tih informacija ima, javnosti bi se ukazao jasan obrazac eksploatacije kakvu su stoljećima i
decenijama prolazile zemlje Afrike, Azije i Južne Amerike. Zelene agende i planovi su tek najnoviji
izgovor za pustošenje siromašnijih dijelova svijeta, otimačinu javnih dobara i uništavanje prirode. U
tom kontekstu, jasno je da su priče o prosperitetu naših osiromašenih i deindustrijalizovanih zajednica
gorki cinizam plaćenog marketinga, a mediji koji su se stavili u poziciju nekritičkog glasnika takvih
poruka jesu direktni saučesnici novih, ‘zelenih’ kolonijalista.


Ne pristajemo biti kolonija. Neumorno smo se godinama borili za slobodu naših rijeka, šuma, sela i
gradova. Borićemo se i dalje za našu prirodu, ali i za sve nas, za svaku našu zajednicu. Borićemo se da
sami odlučujemo o tome kako ćemo živjeti i raditi, kako čuvati dobra i uživati plodove prirode koja nas
okružuje. To je borba za pravednu zelenu budućnost svih nas.


Mediji u ovoj borbi mogu biti naši saborci i saveznici. Ili mogu, radi nekoliko plaćenih reklama, izdati
časne principe svoje profesije i ljude pred kojima su odgovorni. Tržište je neumoljivo, ali će sud istorije
biti još neumoljiviji.


Izborite se za svoju slobodu kao što to čine vaše kolege širom svijeta u daleko gorim uslovima.
Ovim pismom ujedno želimo ohrabriti, podržati i zahvaliti se svim medijskim servisima, medijskim
radnicama i radnicima koji istinski časno rade i koji jesu uz ljude ove zemlje.


Eko BiH mreža
Mreža Arhus centara u BiH
Mreža za zaštitu prirode u BiH
Koalicija za zaštitu rijeka BiH
NGG Zaštitimo Mehorić Kakanj
Udruženje Čuvari Ozrena i regije Doboj
Udruženje Ozrenski studenac Sočkovac

Trenutno u okviru programa "Naš prostor" nema aktuelnih projekata.

Centar za životnu sredinu, pored projekata koje realizuje u okviru definisanih programa, aktivno radi i na drugim temama iz oblasti životne sredine i umrežavanja sa drugim organizacijama na regionalnom i međunarodnom nivou. U sekciji "Ostali projekti" prezentujemo projekte koji tematikom nisu vezani za određeni program.

Aktuelni projekti Završeni projekti

Trenutno u okviru programa "Naš prostor" nema aktuelnih projekata.

Centar za životnu sredinu, pored projekata koje realizuje u okviru definisanih programa, aktivno radi i na drugim temama iz oblasti životne sredine i umrežavanja sa drugim organizacijama na regionalnom i međunarodnom nivou. U sekciji "Ostali projekti" prezentujemo projekte koji tematikom nisu vezani za određeni program.

Aktuelni projekti Završeni projekti

Lost your password?