Efekat tzv. urbanog vrućeg ostrva (eng. Urban Heat Island Effect) je mikroklimatska pojava koja predstavlja razliku u temperaturi prirodne (neizgrađene) sredine u odnosu na urbanu (izgrađenu) sredinu. Urbane izgrađene sredine, posebno one sa deficitom zelenila, u vrelim ljetnim danima često imaju i do 10 stepeni celzijusevih višu temperaturu od okolne, neizgrađene, prirodne sredine.
Sa prekomjernom izloženošću stanovništva vrelini, u vrelim ljetnim danima, kao što je to slučaj u Banjoj Luci u drugoj polovini avgusta 2023. godine, povezan je niz oboljenja koja u konačnici povećavaju broj smrtnih ishoda. Po međunarodnim istraživanjima u ljetnim mjesecima, na prostoru južne i istočne Evrope, čak do 15% ukupne smrtnosti može se povezati sa izloženošću organizma prekomjernoj vrućini.
Efekat urbanog vrućeg ostrava nastaje u sadejstvu više faktora:
a) lokalne klimatske prilike (ekstremno topli dani);
b) toplota koju isijavaju objekti grada (zgrade, ulice, parkinzi i dr.);
c) toplota koja dolazi od automobila, industrijskih postrojenja, uređaja za klimatizaciju i slično;
d) smanjenje strujanja vazduha i vodenih tokova u zemljištu usljed izgrađene gradske strukture.
Šta je Grad Banja Luka u proteklom periodu učinio kako bi smanjio ovakve negativne efekte? Da li postoji dugoročna vizija Grada Banje Luke kako se nositi sa ovim negativnim pojavama?
Prije par godina djelovalo je kao da smo krenuli u dobrom smjeru. Strateško razmišljanje i opredjeljenje na pomolu?! Urbanistički plan konačno u izradi, a za potrebe njega i Analiza stanja zelenila grada. Analiza je pokazala da grad Banja Luka ima deficit zelenih prostora i zelene infrastrukture. Tako Analiza kaže da stepen zadovoljenosti (standardni parametar koji opisuje odnos javnih zelenih površina i broja stanovnika) za Banju Luku u trenutku izrade Analize (2020. godina) iznosi 6,4m2/stanovniku. To je niže od preporučenih evropskih normi prema kojima minimum zelene površine neophodne za zdrav život po čovjeku treba da iznosi 12-15m2. Važno je napomenuti da Analiza prepoznaje i obale Vrbasa i obalnu vegetaciju kao neprocjenjivi ekološki resurs za grad Banju Luku. Analiza daje i smjernice kojima bi se nepovoljno stanje u budućnosti popravilo (predloženo i u okviru Nacrta urbanističkog plana). Pa tako kada govori o južnom dijelu grada Analiza zaključuje da taj dio grada ima značajna ograničenja za formiranje klasičnih parkovskih prostora – prije svega zbog nepovoljnije konfiguracije terena i izgrađenosti, te se za ovaj dio grada u smislu povećenja javnih zelenih površina kao jedino moguće rješenje nameće afirmacija zelenog pojasa uz Vrbas.
Urbanistički plan još nije usvojen, a Analiza koja daje jasne smjernice za upravljanje gradskim zelenilom, izgleda – kupi prašinu u arhivama Grada.
„Razvoj“ grada nastavljen je svojim ustaljenim, stihijskim tokom. Odluke koje je Grad donosio u prethodnom periodu i na osnovu kojih je uveo u praksu jedan zastarjeli tip uređenja zelenih prostora, u konačnici je smanjio (umjesto da povećava) zelenu matricu i sve njene korisne funkcije. Uprkos podacima iz Analize, kao i negativnim komentarima i dobronamjernim sugestijama ljudi iz struke, Grad Banja Luka se odlučio na radikalno smanjenje zelene površine prilikom uređivanja plaža na obali Vrbasa (potez između Zelenog i ,,Gradskog” mosta). Čak smo dobili i jedan pravi mali asfaltirani kružni tok na sred bivše zelene površine. Funkcija istog potpuno je nejasna, osim da će zasigurno doprinijeti povećanju efekta urbanog vrućeg ostrva. Zaključujemo da je pozitivno urediti javne površine, a kako bi građani imali pristup sadržajima za odmor, zabavu i rekreaciju, no, to se moralo raditi na takav način da zelena matrica ne trpi – da ne dolazi do njenog smanjenja, već poželjno – do njenog uvećanja. Nažalost, to se u našem gradu ne dešava.
Očuvanjem prirodnih uslova, žbunastih i zaraslih vegetacija na obalama, većih zelenih površina, očuvanjem drveća i sadnjom novog, dajemo priliku rijeci i životu u i oko nje, da se prilagodi na prirodne i antropogene promjene koje se intenzivno dešavaju, od bujičnih voda, prisustva invazivnih vrsta, povećanja temperature u ljetnim mjesecima i drugih klimatskih ekstrema. Takvi pristupi u upravljanju vodama i urbanim zelenim površinama prepoznati su u svijetu kao najbolji odgovor na klimatske ekstreme.
Trend povećane urbanizacije koji se očekuje i u narednom periodu može samo da pogorša uslove života u gradovima, a samim time ćemo svjedočiti sve ,,paklenijim” ljetnim danima koji će kod jednog dijela stanovništva dovoditi do značajnijih zdravstvenih smetnji, nerijetko i sa fatalnim ishodima.
U skladu sa svim znanjima koja imamo o promjenama klimatskih trendova, o negativnim pojavama nastalim promjenama prirodne sredine u izgrađenu sredinu, o promjenama životnih navika – gdje stanovnici postaju podložniji kardiovaskularnim i drugim oboljenjima – potpuno je neprihvatljiv i neodgovoran trend uništavanja zelenih površina i prostora i njihovo pretvaranje u izgrađene, neotporne prostore.
Da, ovako izgrađeni prostori možda pružaju dodatne zabavne sadržaje za naše sugrađane, veoma su fotogenični i vjerujemo podižu kratkoročnu popularnost donosiocima odluka, ali ne pružaju kvalitetnu životnu sredinu i u konačnici kvalitetan i održiv život.
Preporučene mjere za ublažavanje negativnih efekata vrućeg urbanog ostrva po ljudsko zdravlje su:
– više drveća i zelenih površina (do 30% urbane jezgre pod zelenom matricom);
– popločavanje sa perforacijama 50%-50%;
– ozelenjavanje krovova, vertikalno ozelenjavanje;
– kretanje po gradu alternativnim vidovima prevoza (biciklima, pješke…);
– korišćenje svijetlijih tonova za površine ulica, krovova, fasada.