CZZS | Zašto se Gradonačelnik Gavranović plaši participativne demokratije?
6429
single,single-post,postid-6429,single-format-standard,ajax_updown_fade,page_not_loaded
Gradonačelnik Banjaluke, Slobodan Gavranović (Foto: Nezavisne novine)

Zašto se Gradonačelnik Gavranović plaši participativne demokratije?

Posted by czzs in Saopštenja, Vijesti

Ovo saopštenje je reakcija na tekst/intervju, objavljen 6.8.2015. godine u dnevnom listu Nezavisne novine.

Gradonačelnik Banjaluke Slobodan Gavranović je u tom intervjuu izjavio: “Meni je malo degutantno da sad za neki regulacioni plan moramo ići na referendum. Naravno, ja sam za to da građani aktivno učestvuju u kreiranju ukupne politike i planskih dokumenata, ali u skladu sa zakonom.”

U rječniku stranih riječi i izraza(1), riječ degutantno (fr. dégoutant) znači “koji izaziva gađenje, odvratnost”.

Postavlja se pitanje zašto se gradonačelniku Gavranoviću gadi participativna demokratija i mogućnost da građani direktnije utiču na odluke koje se tiču kvaliteta života njih i njihove djece. Posebno iz razloga jer je referendum naveden u Statutu Grada Banjaluka(2) kao jedan od oblika neposrednog učešća građana u lokalnoj samoupravi. Štaviše, koliko je nama poznato, do sada nije proveden ni jedan referendum na području grada Banjaluka.

Postavlja se i pitanje kakav je to Gradonačelnik i bivši dugogodišnji Predsjednik Skupštine Grada Banjaluka, ako mu je odvratna ideja da građani iskažu svoj stav na temu koja je uzburkala javnost Banjaluke, posebno stanovnika naselja Borik. Da li se radi o strahu da će građani iskoristiti svoje zakonom i statutom dozvoljene oblike odlučivanja i napraviti pritisak na odbornike u Skupštini Grada ili strahu da će građani shvatiti da na raspolaganju imaju mehanizam koji može spriječiti nastavak uništavanja javnih i zelenih površina u gradu, ali i na veliki broj drugih pitanja o kojima odlučuje Skupština Grada?

Takođe, Gavranović je izjavio: “Očigledno je da je crkva tamo nužna i SPC je tražila da to bude na primjerenom lokalitetu jer je to mjesto okupljanja svih građana. […] Spor je nastao – ili bolje rečeno, neki komentari – da li sad ta crkva uništava igralište koje, realno, tamo i ne postoji. […] Građanima će biti omogućeno da koriste taj prostor za svoje sadržaje, zato se radi i parohijski dom pored same crkve. Dio te površine biće zadržan i za potrebe naših najmlađih sugrađana, dakle za igralište.”

Ovo je veoma neprimjerena izjava, obzirom da je još uvijek u toku javni uvid za sporni regulacioni plan u Boriku. Ovakvim odgovorom, da je očigledno da je crkva nužna, građanima se stavlja do znanja da je odluka već donesena i da njihov pokušaj da utiču na konačnu odluku nema mnogo smisla. Štaviše, uopšte nije očigledno da je crkva na toj lokaciji nužna, već je očigledno da se građani ne slažu sa prijedlogom regulacionog plana. Gradonačelnik treba imati u vidu da veliki broj komentara koji se čuje u javnosti zastupaju stav da nisu protiv crkve, ali ne na toj lokaciji. Takođe, treba imati u vidu da veliki broj stanovnika Borika nisu pravoslavne vjere ili ne praktikuju posjetu pravoslavnim objektima. Za one koji posjećuju pravoslavnu crkvu, postoje tri crkve koje su na udaljenosti manjoj od jednog kilometra, u odnosu na lokaciju igrališta.

Drugi dio izjave, da igralište na toj lokaciji realno i ne postoji, predstavlja čistu neistinu, a to zna svaki stanovnik Borika. Na toj lokaciji postoji igralište sa klupama, pa nije jasno da li gradonačelnik nema komunikaciju sa odjeljenjem za prostorno planiranje u kojem veoma dobro znaju da igralište postoji i da je u nacrtu regulacionog plana, koji je na javnom uvidu, predviđeno da se postojeće igralište značajno smanji. Djeci Banjaluke u nedostatku uređenih igrališta, dovoljan je i brežuljak ili livada, koji su neuporedivo korisniji nego ulica ili parking.

Gradonačelnik izgleda da je zaboravio da određena prava povlače sa sobom i odgovornosti. To posebno dolazi do izražaja u izjavi o nelegalnom poslovnom objektu koji je izgrađen na lokaciji poznatijoj kao “Picin park”. Dok su građani 2012. godine protestvovali protiv uništenja parka, Gradonačelnik Gavranović je vršio dužnost Predsjednika Skupštine Grada. Skupština je odobrila dio dozvola za početak nelegalne gradnje, a Gavranović do danas nije u javnosti objavio dokumente koje su građani i udruženja tražili, da bi se utvrdila legalnost čitavog postupka. Štaviše, javno je izjavio da je sve u skladu sa zakonom. Sada, kada je konačno svima jasno da je Picin park uništio organizovani kriminal, Gradonačelnik Gavranović pokušava odgovornost prebaciti na druge institucije. Međutim, činjenica je da su gradske vlasti dozvolile da se grubo prekrši regulacioni plan za to područje, obzirom da nisu poštovani propisani gabariti objekta, a nedavno su uz dozvolu grada izgrađeni nelegalni pristupni putevi za ovaj objekat.

Gradonačelnik je izgleda zaboravio šta je njegova zadaća kao osobe koju su građani Banjaluke izabrali i veoma dobro plaćaju za posao koji treba da obavlja, a to je upravljanje gradskom upravom u skladu sa potrebama građana.

(1) Radomir Jovanović – Veliki rečnik stranih reči i izraza (Alnari, Beograd, 2007.)

(2) Statut Grada Banjaluka, članovi 78-86.

07 Aug 2015