(Cover photo © Vladimir Tadić)

Predstavnici Centra za životnu sredinu tokom prethodnih mjeseci razgovarali su sa mještanima ugroženih lokalnih zajednica Bosne i Hercegovine smještenih nadomak termoelektrana. Postrojenja čiji se rad opravdava proizvodnjom električne energije, istovremeno su jedni od najvećih zagađivača životne sredine. Njihov uticaj na kvalitet života mjeri se „crnom“ statistikom koja svjedoči o porastu broja oboljelih od karcinoma i drugih, a naročito respiratornih bolesti. Zagađenje se prenosi otrovnim vodama i smrtonosnom prašinom, ono ne poznaje granice, ni čovjekovu dob.  Naše sagovornike povezuje  borba za život dostojan čovjeku. Prenosimo njihove priče. 

                                                     TUZLA                                                  

Jezero 2: Mirna površina  krije ubitačne otrove i otpad, © Aleksandar Saša Škorić

“Većina mojih komšija umire u 55-oj godini života. Prosjek života je kratak, a i ono što živiš, ne živiš kvalitetno, jer si pola godine bolestan. Moja generacija je već oboljela i mi smo izgubljeni, ali bolesna su i djeca. Zimi ni ne izlaze napolje, a ljeti se odjednom digne prašina i prekrije sve kuće. Problem je što ovu situaciju niko ne rješava, pa da bar bude lakše novim generacijama”, priča Goran Stojak, predsjednik  Mjesne zajednice Bukinje u Tuzli, dok pokazuje vodenu površinu tirkizno plave boje na čijim rubovima se naziru dimnjaci Termoelektrane Tuzla.

Stojak:  “Da staviš ruku, za minutu bi izgorio prst”, © Aleksandar Saša Škorić

Riječ je o „Jezeru 2“, trenutno jedinom aktivnom odlagalištu šljake Termoelektrane Tuzla. Njegova mirna i bojom primamljiva površina unutar sebe krije ubitačne otrove i otpad. Blijeda stabla bez krošnji štrče iz plićaka u priobalnom području.  Goran tvrdi da bi svakome ko dodirne vodu, odmah izgorio prst.

-Sve što filteri termoeletrane pokupe, ispušta se putem otpadnih voda i završi ovdje, na jednoj ogromnoj, nekontrolisanoj deponiji koja trenutno nema ni okolišnu dozvolu. Ne znam u kojem  sistemu uopšte može ovako nešto da funkcioniše? -, priča ogorčeno Goran.

Termoelektrana Tuzla: Sve po zakonu

Mediji širom Bosne i Hercegovine već godinama pišu o problemima sa kojima se suočavaju mještani Tuzle. Nadležni uglavnom uvijek imaju isti odgovor. U jednom od posljednjih članaka koji je objavila Slobodna Evropa, Izet Džananović, direktor termoelektrane Tuzla odgovorno tvrdi „da se odlaganje produkata sagorijevanja vrši u skladu sa posljednjim tehnologijama koje se primjenjuju u Evropi“. Međutim, ove tvrdnje pobija „crna“ statistika broja oboljelih od karcinoma, djece oboljelih od astme, bronhitisa i drugih disajnih oboljena. Ugroženi mještani svakodnovno traže odgovore na brojna pitanja, počevši od zagađenosti vazduha do problematike otrovnih šljačišta, a smislene odgovore nadležnih još nisu dobili.

Tuzla je jedan od najzagađenijih gradova, ne samo Bosne i Hercegovine, već i Evrope. Termoelektrana zagađuje životnu sredinu decenijama, a stanovnici danak plaćaju životom. Borba protiv zagađenja vodi se godinama, ali bez većih pomaka.

Nedavne izmjene Prostornog plana Tuzlanskog kantona, kojim je, između ostalog, predviđeno formiranje još jednog šljačišta na području Tuzle i Lukavca, ponovo su izazvale oštre reakcije javnosti. Nove poteze vlasti ocjenjuju kao vrhunac njihove bahatosti kojoj se ne nazire kraj. Goran tvrdi da bi ovaj potez definitivno „presudio“ stanovnicima ovih područja.

-Stanovništvo se svakodnevno buni. Svi dolaze u mjesnu zajednicu i žale se. Ali problem je što oni koji trebaju rješavati problem, ne pomažu, već odmažu. Sve što se radi, ide u pravcu zataškavanja problema. Niko ga ozbiljno ne pokušava rješiti-, kaže Goran.

Mještani koji se bune spremaju i tužbe. Dokle će s njima stići, neizvjesno je.

-Za sve što radiš, imaš velike pritiske i prijave. Umjesto njima, doći će nama policija-, tvrdi Goran i dodaje:

-Oni bi prvo trebali početi raditi po zakonu.  Ako se radi novo šljačište, neka se radi po pravilu.  Ne može se govoriti „evo mi ovako radimo već 50 godina i to je normalno“.  Kad se obratiš bilo kojoj instituciji, oni će reći kako je ispravna voda, a  kad staviš ruku, za minutu izgori prst. O čemu onda uopšte pričamo?!-

 

Jezero 2 : Voda puna opasnih hemikalija, © Alesandar Saša Škorić

Od Jale do okeana

“Nijedno odlagalište šljake termoelektrane Tuzla praktično nije radilo u skladu sa propisima. To znači da, između ostalog, nije spriječeno prodiranje ove  vode koja je puna teških metala i hemikalija u podzemne vode, a  povremeno se ta neprečišćena voda ispušta u vodotoke uz opravdanje da je to „planirano ispuštanje“. Ovo je u suprotnosti sa propisima i dozvolama, ali nažalost inspekcije ne reaguju”, objašnjava Denis Žiško, koordinator programa Energija i klimatske promjene u Centru za ekologiju i energiju iz Tuzle.

Žiško: “Nijedno odlagalište šljake TE Tuzla nije radilo u skladu sa propisima”, © Aleksandar Saša Škorić

Otrovna voda teče u vodotok rijeke Jale, Jala se ulijeva u Spreču, Spreča u Bosnu, Bosna u Savu, i tako dalje…Zagađenje ne poznaje granice. Rijeke nose teške metale, vjetar nosi otrovne čestice. Na obalama tuzlanskog tirkiznog  „jezera“ su kukuruzna polja i njive. Hrana uzgojena na ovom zemljištu nesumnjivo stigne i do nečije trpeze. Koliko je ona bezbjedna?

Teški metali u kosi i hrani

Centar za ekologiju i energiju radio je analize šljake, odnosno zemljišta, vode, ljudske kose i lokalno proizvedene hrane. U svim analiziranim uzorcima pronađeni su teški metali.

-Kao i obično, reakcija nadležnih je da je riječ o neozbiljnoj analizi koju rade nekakve nevladine organizacije  i da to vjerovatno nije tačno. Naš odgovor na to je da je tačno da to nije sveobuhvatna analiza, ali da je sigurno dobar pokazatelj da problem postoji. Uvijek smo tražili da vlasti, odnosno nadležna ministarstva urade pravu analizu kojom će se jednom za svagda dokazati da li je ovo štetno po ljudsko zdravlje i po okoliš-, naglašava Denis Žiško.

Termoelektrana u Tuzli je počela proizvoditi električnu energiju davne 1963. godine. Od tada je prošlo više od pola vijeka. Zvanične i sveobuhvatne analize o posljedicama otpadnih materija koji prozvodi ova termoelektrana po ljudsko zdravlje i životnu sredinu nema, a broj oboljelih od karcinoma na području Tuzlanskog kantona raste.  Dok se svijet oslabađa uglja, u Tuzli se planira izgradnja novog bloka termoelektrane.

Da li to znači da ćemo biti osuđeni na još 50 godina trovanja? Da ćemo imati još jedno otrovno jezero? Još zagađeniji vazduh? Još više oboljelih od karcinoma? Nažalost, sam plan o novom šljačištu ukazuje na to da se nastavlja raditi po starom oprobanom receptu, bez kontrole, analize i brige za ljudsko zdravlje i životnu sredinu. Zapitajte se i sami: da li je i kome jeftina struja važnija od ljudskog života?

 

 © Aleksandar Saša Škorić

Trenutno u okviru programa "Naš prostor" nema aktuelnih projekata.

Centar za životnu sredinu, pored projekata koje realizuje u okviru definisanih programa, aktivno radi i na drugim temama iz oblasti životne sredine i umrežavanja sa drugim organizacijama na regionalnom i međunarodnom nivou. U sekciji "Ostali projekti" prezentujemo projekte koji tematikom nisu vezani za određeni program.

Aktuelni projekti Završeni projekti