Teritorije gore, drveće se pretvara u pepeo koji se razlijeće po gradovima: tmurno nebo odiše neizmjerljivom težinom, tako da nam se čini da je vrijeme nestalo i tjera nas da sumnjamo u svoju budućnost. Zaboravljeni stanovnici metropola, zatvorenici svojih zgrada i saobraćajnih gužvi, gledaju gore u strahu i čini se kao da se konačno prisjećaju: pored nas živi jedna prašuma, ili barem živjela je nekad…

Mogli bismo ovo pretvoriti u poeziju, ili možda u neku tragediju koja će se recitovati, ali nemojte da se zavaravamo. Krvava ruka koja je započela plamen u Amazonskoj prašumi u Brazilu je ruka slobodnog tržišta i kolonijalne neoliberalne politike, poslušno prihvaćene od strane Bolsonarove vlade (Jair Messias Bolsonaro, brazilski predsjednik), koja nas navodi da pomislimo da su krivci za požar narodi koji žive na teritoriji Amazona.

Svaka riječ, izgovorena od strane Bolsonara i njegovih ministara, a posebno ministra za životnu sredinu, Rikarda Sallesa, kao vjetar što raspiruje plamen, ima za cilj da stvori fantomske neprijatelje, izmjeni uloge i za šumske požare optuži udruženja koja se bave zaštitom životne sredine.

Dok svijet začuđeno posmatra, za požar koji guta ovo područje prebogato biodiverzitetom pokušavaju se optužiti narodi Sjevera (domorodačko stanovništvo brazilske Amazonije koje živi prema tradicionalnim običajima).

Ako su izjave Bolsonarove vlade zapalile iskru, njihova djela su služila kao gorivo i izazivala razorne eksplozije.

Tako je budžet Ministarstva za zaštitu životne sredine smanjen za 187 miliona reala (40 miliona evra), uslijed čega je došlo do prestanka finansiranja zaštite životne sredine. Instituciji koja se bavi nacionalnim politikama za klimatske promjene budžet je smanjen za gotovo 95 odsto. Program federalnih jedinica za konzervaciju koji se realizuje pod pokroviteljstvom Chico Mendez Instituta za očuvanje biodiverziteta je takođe pretrpio umanjenje finansija u iznosu od 45 miliona reala (devet miliona evra).

U ovaj popis možemo uključiti i česte napade i ukidanje važnih brazilskih odbora koja vrše inspekciju i planiranje ekoloških politika, poput Nacionalnog odbora za životnu sredinu (CONAMA).

Od strane ultra desničarske vlade koja negira naučne dokaze o štetnom uticaju pesticida na zdravlje, su učestali napadi i na Brazilski institut za životnu sredinu i prirodne resurse (IBAMA). Pesticidi su odobreni na nevjerovatnim nivoima, i povrh svega, prema najnovijim propisima, umanjeni po toksikološkoj klasifikaciji.

Ovaj spisak bi mogao biti još duži, ali ćemo ovdje napraviti pauzu i obratiti pažnju na nešto drugo: ruku koja započinje vatru, a ne na samu vatru koja se širi. To je ruka koja manipuliše ovom rasističkom, kolonizacijskom i mizogonističkom vladom – ruka slobodnog tržišta.

Istina, tu nema ništa novo.

Ova socio-ekološka tragedija nije započela danas. Razvoj velikih projekata sa naglaskom na agresivno rudarenje, izgradnju brana i poljoprivredu su uticali na životnu sredinu i na narode Brazila već duže vrijeme. Izgleda da postojimo da bismo vječno uništavali prirodna bogatstva, a dimenzije onoga što se trenutno događa su ogromne.

“Amazonija gori u 2019. godini više nego ikad. To što je u toku sušna sezona nije objašnjenje za ove požare”, poručuju sa brazilskog Instituta za istraživanje Amazonije. Takođe tvrde da mjesta sa najvećom koncentracijom požara nisu zahvaćena jakom sušom, što navodi na sumnju da su požari podmetnuti s namjerom da se očiste ta područja. Očišćena od ljudi i šume, ova područja se mogu koristiti za proširivanje poljoprivrednog zemljišta i kopanje ruda, što je debelo finansirano iz inostranstva.

Preko 60 odsto šumskih požara od početka ove godine je nastalo na ličnim teritorijama zavedenim u Registru seoskih imanja, iz čega se zaključuje da su konzervativni nacionalistički vlasnici plantaža pijuni u ovom globalnom agrobiznisu. Potpomognut Bolsonarovom politikom, neoliberalni plamen se širi i nažalost traje duže od nekoliko dana.

Da li će se Brazil izboriti sa samim sobom, i kako da se borimo s plamenom koji se širi kao fašistički vjetar koji razara državu, dok Amazonija nestaje u plamenu i ugrožava bezbijednost čitave planete?

Ono u šta nema sumnje jeste da šuma i dalje stoji tamo gdje su se doselili i još žive prvi narodi. Šume su dio njih, ali i nas.  Mi smo to zaboravili, jer smo zaluđeni lažnim rješenjima koja nudi kapitalizam, koji se obuče u zeleno i tvrdi da brine o šumama onda kada mu to odgovara. A šuma će, prije ili kasnije, biti demolirana. Možda će čak ostati jednim dijelom čitava, kako bi se na kraju privatizovala i pretvorila u imovinu koja će se prodavati na tržištu, istovremeno tjerajući one koji žive pod njenim okriljem. Kakav haos je nastao kombinacijom neznanja i ignorisanja jednih i zarade drugih! Još gore je kada haos kulminira kod samo jedne osobe, a ne nedostaje nam takvih primjera u trenutnoj vladi Brazila.

Tradicionalni način života nas uči čuvanju prirode i odnosu pripadanja, a ne iskorištavanja. Istorijske borbe domorodačkih naroda i tradicionalnih zajednica u odbrani njihovih kultura i teritorija podstiču borbu za ekološku, socijalnu, ekonomsku i rodnu pravdu za sve narode. Odatle će doći i odgovor koji tražimo: “Šta učiniti?!”,  jer je odatle uvijek dolazio: na nama je da slušamo.

Dakle, upozorenje treba ponoviti glasno i jasno: bez obzira na bilo kakvu dobru namjeru, rješenje apsurda kojem smo svjedočili u ovom tužnom poglavlju istorije jeste jačanje domorodačke, Kvilombske (brazilski odbjegli robovi), seljačke, feminističke, agroekološke borbe za izgradnju narodnog teritorijalnog suvereniteta do promjene sistema. Svaka akcija koja krene drugim putem, ili koja ide od vrha do dna, od sjevera prema jugu, od kapitala preko života, ide u suprotnom smjeru.

Tuga i sram koji nastaju zbog kriminalnih požara u Amazoniji su mučni. Ali te muke će se pretvoriti u bijes i borbu, ujedinjujući narode Brazila, uz svu raznolikost i znanje koji potiču iz svakog područja posebno, sa šumama i savanama, selima i gradovima, planinama i vodama, kulturama i sjećanjem, koje navodi na otpor, navodi da postojimo, gradimo i obnavljamo snage i nacionalno jedinstvo da bi se nadvladao ovaj okrutni fašizam, rob međunarodnom privređivanju i kolonizacijskoj, rasističkoj i patrijarhalnoj logici tržišta. Kapitalizam nam sa radošću zadaje gubitke sa svojom neoliberalnom prirodom, agresivno napada bilo koji oblik jednakosti, otima šta god može da nađe na zemlji, u vodi i u ljudima.

Ako napadi nisu novi, nije ni otpor. On nailazi na ohrabrenje i podršku u međunarodnoj solidarnosti nacija svijeta koje se bore protiv sistema i njegovih nepravdi. Kako neoliberalni fašizam napreduje, tako raste i naša odbrana ljudi i teritorija. Potrebno je više vremena nego što bismo voljeli, ali da smo imali izbora, ne bismo se našli u ovoj situaciji.

Nemamo izbora, moramo nastaviti sa borbom koja nam se sama nametnula, i šta god da se desi, to će uvijek biti naša borba. Tako da, borićemo se!

I na kraju će Brazil pobijediti Brazil.

(Tekst potpisuje organizacija Friends of the Earth Brazil. Preveden i prilagođen sa originala koji se nalazi na njihovoj stranici: http://www.amigosdaterrabrasil.org.br/

Trenutno u okviru programa "Naš prostor" nema aktuelnih projekata.

Centar za životnu sredinu, pored projekata koje realizuje u okviru definisanih programa, aktivno radi i na drugim temama iz oblasti životne sredine i umrežavanja sa drugim organizacijama na regionalnom i međunarodnom nivou. U sekciji "Ostali projekti" prezentujemo projekte koji tematikom nisu vezani za određeni program.

Aktuelni projekti Završeni projekti